Kraljevske niti...

Od renesanse do današnjih dana, čipka je planetarno popularna.  Nosili su je i kraljevi i siromasi. Jeste li znali da može biti i slatka…

Tekst i foto: TEREZA ALABANDA Pastry Chef Creme de la Creme, Split | Datum novosti: 8.7.2013. 12:29:00

Vezani članci:

ČIPKA JE FINI KOMAD UKRASNE TKANINE S OČICAMA, koji može biti izrađen ručno, kukičanjem ili vezenjem prema ornamentalnom uzorku, ili pak strojno. Premda ne postoji određeni datum koji bi bio pripisan izumu čipke, najvjerojatnije je da se pojavila u ranom 16. stoljeću, i to u Italiji - kolijevci renesanse. Grad uz koji se pojam čipke usko povezuje je Venecija, u to doba jedan od najvažnijih svjetskih trgovačkih centara, a čemu doprinosi i činjenica da su upravo tamo tiskane prve knjige s uzorcima čipke (Le Pompe oko 1550. godine). Tijekom godina, ovo umijeće se proširilo i po drugim europskim regijama uključujući Flandriju, Španjolsku, Francusku i Englesku.
Putovanja plemića, kao i brakovi među kraljevskim obiteljima doprinijeli su distribuciji novih modnih trendova pa se tako čipkom naveliko trgovalo, a bila je čak i predmetom krijumčarenja! Moda je, naravno, od početka poticala proizvodnju čipke, tako da su već krajem 16. stoljeća bogati, nabrani renesansni ovratnici bili nezamislivi bez teške, iglom šivane geometrijske čipke. S vremenom, debele i glomazne kreacije okovratnika zamijenili su mekši, prozračniji kolari satkani od nekoliko metara relativno uske čipke izrađene pomoću čipkarskog jastučića. U isto vrijeme, u modu ulazi zlatna i srebrna čipka koja je tada ukrašavala rubove rukavica, obuću, jakne i lente.
Tijekom 18. stoljeća čipka je postajala sve delikatnijom, te  su se sve složenije kreacije izrađivale od izrazito tankih niti. Industrijska revolucija u Velikoj Britaniji donijela je duboke promjene u izradi čipke - krajem 18. stoljeća pojavio se prvi stroj, a već početkom 19. stoljeća započela je proizvodnja strojne čipke što je postalo temeljem za nastanak sasvim novih vrsta. S vremenom su strojevi postajali sve napredniji,a čipka je bila sve kompleksnija. Krajem 19. stoljeća gotovo sve vrste čipke su se mogle izraditi strojno.
Postoji mali broj mjesta na svijetu gdje se čipka još uvijek izrađuje ručno za prodaju, međutim, u 20. stoljeću izrada čipke je postala vještina koja se prakticira iz zadovoljstva, a ne iz potrebe. Jedno od tih mjesta je i Pag, hrvatski otok nadaleko poznat po ručno izrađenoj, visoko kvalitetnoj tradicionalnoj paškoj čipki.
Zanimljivo je da paška čipka, koju na Pagu još nazivaju i bijelim zlatom, ima korijene u Mikeni, a u Pagu se počela izrađivati krajem 15. stoljeća. Veliku ulogu u povijesti i očuvanju ove tradicije imaju sestre benediktinke iz samostana sv. Margarite koje su bile osnivačice čipkarske škole u Pagu. Do tada se čipka izrađivala bez šablona, umijeće izrade se prenosilo s koljena na koljeno, a osnivanjem škole su se počeli izrađivati i nacrti. Paška čipka putovala je cijelim svijetom, a austro-ugarska carica Marija Terezija je na svom dvoru držala pašku čipkaricu koja je ekskluzivno izrađivala čipku za njene potrebe!
Osim svjetski poznate paške čipke, kod nas se izdvaja grad Hvar na istoimenom otoku, po  jednoj sasvim posebnoj vrsti čipke-čipki od agave! Ova čipka se izrađuje od niti koje se specijalnim postupkom dobivaju iz sredine svježih listova agave. Izrađuju je redovnice u benediktinskom samostanu još od 19. stoljeća. Ta neobična vještina potječe čak s dalekih Kanarskih otoka (otok Tenerife) odakle su je donijeli lokalni pomorci, a hvarske su je redovnice uzdigle na razinu umjetnosti.
Iako je u početku vezano uz svećenstvo i plemićki stalež, čipkarstvo je u nas dio etnografske baštine, te je s vremenom postalo dio seoske tradicije, gdje je najviše korišteno u izradi ženske odjeće, posteljine i stolnjaka. Kao svojevrstan kontrast seoskim nošnjama, u današnje se vrijeme, iz sezone u sezonu, čipka sve više pojavljuje na modnim pistama od New Yorka do Pariza! Čak postoje i određena, istina-nepisana, pravila koja kažu da bijela, kukičana čipka prevladava u ljetnim kolekcijama, dok se za uvod u zimski, božićni i novogodišnji ugođaj koriste tamni, crveni i crni tonovi.
I naravno, bilo je neizbježno pa se i dogodilo - čipka je ušla i u svijet slastičarstva! Znam, sada se pitate: kako čipku s modnih pista prebaciti na svadbenu tortu?
Starinska čipka, ona koja se slaže uz mladenkinu vjenčanicu, ili čipka koja je dio obiteljskog naslijeđa, može dati posebnu ljepotu i eleganciju svadbenoj torti. Upravo tu čipku možete koristiti kao ukras oko katova torte, možete njome dekorirati stalak za tortu ili uljepšati vaš slatki stol. Osim što će svojom bogatom ljepotom izazvati divljenje vaših uzvanika, čipka od tkanine na svadbenoj torti je i prilično ekonomična dekoracija. Želite li pak da vaša torta bude u potpunosti jestiva, postoji nekoliko načina izrade slatke čipke.
Za početak, spomenimo Fondan (franc. fondant). Fondan ili ticino masa je smjesa od šećera, vode i glukoze koja može biti kremaste teksture (eng. fondant icing) ili gušća i čvršća, slična marcipanu (rolled fondant). Ovaj prvi, kremasti fondan se koristi za glaziranje raznih slastica poput francuskih éclairs, duguljastih kolača od parenog tijesta punjenih finom slastičarskom kremom tradicionalno aromatiziranom kavom, ili napoléons, slastica izrađenih od tri sloja tankog, hrskavog lisnatog tijesta koje povezuje slastičarska krema od vanilije, ponekada tučeno vrhnje ili džem.
Druga vrsta fondana (rolled fondant) izgleda kao vrlo slatko tijesto, a osim šećera i vode, sadrži još i  dodatke koji ga stabiliziraju-glicerin i malo masnoće. Osim što ga možete tanko razvaljati i u njega "obući" tortu, fondan se može i bojiti jestivim prehrambenim bojama, te iz njega možete izrezivati razne oblike i izrađivati figurice, i to ručno ili pomoću kalupa. U našoj priči, važni su kalupi s raznim uzorcima čipke i upravo to, izrezivanje i utiskivanje fondana u razne kalupe je jedan od načina izrade slatke jestive čipke, koja se potom zalijepi na tortu prethodno također presvučenu fondanom.
Drugi način kukičanja šećerne čipke je pomoću royal icinga, šećerne glazure koja je zaslužila svoj 'kraljevski' epitet jer je njome bila ukrašena svadbena torta kraljice Viktorije 1840. godine. Englezi su ga inače koristili za premazivanje svog tradicionalnog, specifičnog voćnog kolača, znanog kao fruitcake, slastice koja sadrži veliku količinu suhog voća, a nimalo kreme, i koja se izrađuje mjesecima prije svadbe i namače u fini brandy. Nakon što odleži, oblaže se royal icing-om čime dugo ostaje sočan. Zanimljivo je da je upravo tog sastava bila i čuvena torta od čak sedamnaest katova, poslužena na nedavnom kraljevskom vjenčanju princa Harryja i vojvotkinje Catherine.
Royal icing je snježnobijela smjesa koja ima iznenađujuće jednostavan sastav- bjelanjak, šećer u prahu i malo limunovog soka, a dugi niz godina se koristi za ukrašavanje keksa, voćnih kolača i torti. Specifičnost royal icinga je da se izuzetno brzo suši, tako da je pri izradi dekoracija od ove smjese, osim vještine baratanja slastičarskom vrećicom, potrebna i brzina, jer se na zraku učas pretvori u čvrstu i glatku ocaklinu.
Eto, odlučite li se, dakle, za pravu čipku, ili za neku od varijanti isprepletenih šećernih niti, bilo da izaberete čistu bijelu boju, ili se pak odvažite na neke od pastelnih tonova, u svakom slučaju će vaša torta biti romantična i elegantna, te će vašem vjenčanju dati dašak starinskog šarma! Tražite li pak, inspiraciju za svadbenu tortu u vašoj čipkastoj vjenčanici, ne samo da ćete biti u trendu, nego ćete i na ukusan način dodati glamour cjelokupnom ugođaju svečanosti.
Stoga, pustite mašti na volju i neka vam slatka čarolija šećernih niti isplete bajkovitu uspomenu na vaš najsretniji dan! U slast! 

Fotogaleriju pogledajte ovdje >

 

Sve za vaše vjenčanje!

Što i gdje?

Adresar ponuđača usluga i
proizvoda za vaše vjenčanje

Odaberite mjesto - županiju (gdje), a zatim kategoriju ponude (što) i pronađite pravu adresu
Gdje
Što